недеља, 16. фебруар 2020.

Zašto besplatan grafički dizajn obično završi u smeću?



Tekst koji sledi nastao je sumiranjem niza iskustava i situacija kroz koje prolazi svaki grafički dizajner u suretu sa “predusretljivim” i “zahtevnim” klijentima, što ne mora da znači da je uvek pravilo, ali… vrlo je blizu istine.

Kada za nekoga radite nešto besplatno najčešće vas pokreće entuzijazam. Ali kada se posao završi obično budete razočarani jer rezultat vašeg rada po pravilu završi onako kako ne bi trebalo - zanemareno. Zašto je to tako? Odgovor je vrlo jednostavan - ljudi ne znaju da cene dok (papreno) ne plate.

Evo jednog primera.

Neprofitna organizacija je pokrenula dva donatorska projekta koja su imala za cilj da unaprede poljoprivrednu proizvodnju u dva ruralna područja. Kako nisu imali dovoljno novčanih sredstava, jednom selu su donirali kompletnu poljoprivrednu opremu, a drugom su ponudili subvencionisane kredite za nabavku mehanizacije i alata.

Šta se desilo nakon par godina?

U selu kojem su donirali opremu, zatekli su zapuštenu i ruiniranu mehanizaciju, rastavljenu u delove za prodaju, a u selu u kojem je kreditirana kupovina mehanizacije i alata meštani su davali sve od sebe kako bi pokrenuli i unapredili poljoprivrednu proizvodnju.

Šta nam to govori?

Ako neko traži od vas da radite besplatno, taj ni najmanje ne ceni vaš rad. Ako nema novca, kakve veze to ima sa vama. Da li ste nekad videli nekoga da ide u restoran ili prodavnicu bez para? Naravno da ne. Zašto bi onda bilo drugačije sa uslugama grafičkog dizajnera.

Česta su obećanja i ubeđivanja: “Biće kasnije još posla”, “Biće novca kada krene posao”, “Biće dobro i tebi i nama, to je odlično iskustvo, dobra referenca za portfolio...” i sada već “standardna” ponuda: “Nemamo novca, ali ti možemo ponuditi “nešto” od naših proizvoda ili usluga”. Iako može da zvuči kao da zaista žele da plate vaš trud i daju vam “nešto” zauzvrat, “nešto” nije novac, a ako uopšte “nešto” i dobijete uvek ćete ga preplatiti svojim radom.

Rad za “biće nešto” je dobar način za poslodavca da veže radnika na duže staze ili da stvori sliku o tome kako je on zaista zabrinut za vas. No, istina je uvek malo drugačija. Reč je o profitu, a vas treba prevesti žedne preko vode. Treba samo da udahnete i razmislite. Koliko ste kao dizajner neophodni za nastanak brenda/firme/proizvoda, šta mislite koja ponuda bi bila OK?

Ukoliko zaboravimo na sva obećenja koja se najčešće nikada ne ispune, postoji još jedan veliki problem. Naime, gotovo je nemoguće uraditi dobar dizajn bez ozbiljne posvećenosti klijenta tokom procesa. Vi nikada ne možete tako dobro poznavati klijentov proizvod/uslugu kako ga on poznaje. U tom procesu uvek važi nepisano pravilo, što klijent više plati dizajn to će se više posvetiti saradnji u procesu stvaranja dizajna. Jer kad neko plati npr. 10.000€, on neće rizikovati da projekat i saradnja u nekoj fazi propadnu, već će učiniti sve da projekat uspe; dok je onaj koji uloži 500€ dao sebi prostora za premišljanje, pa ako ne bude zadovoljan, potražiće drugog dizajnera.

Volontiranje, nekako, ne ide pod ruku sa grafičkim dizajnom (rad pro bono je sasvim druga priča). Uvek ostavlja gorak ukus u ustima. Obično mislite da ćete imati kreativnu slobodu, da ćete pokazati koliko umete i vredite, da ćete nešto naučiti, doprineti društvu... Ali u stvarnosti nije tako. 90% vremena potrošite na “pipanje po mraku” i "hvataje zjala", a onih 10% se trudite da date sve od sebe i nadoknadite propuštenih 90%. Najčešće kreativne slobode nema, po pravilu se ništa ne nauči, a ono što ste uradili najverovatnije nikoga ni ne interesuje, jer vi ste tu samo da “budete šminka”, a rezultat završi na prašnjavoj polici ili u smeću. Volontiranje je odlično za sticanje novih poznanstava i prijatelja, ali ne i za poslovni uspeh grafičkog dizajnera.

I da ne zaboravim, porodicu i prijatelje često nećete moći da izbegnete kao klijente. Činjenica je da ni oni ne cene suviše vaš rad. Oni, doduše, ne štede na pohvalama: "Hvala ti, uradio si odličan posao, baš je super...", ali ustvari, na to gledaju kao na iznuđeni rođendanski poklon.

Očigledno je da smo površna stvorenja, cenimo samo ono što moramo dobro da platimo, što bi značilo da ako želite da klijent ceni vaš rad naterajte ga na to cenom.
Ne znam koliko je to moguće ovde kod nas, ali vredi pokušati, zar ne?

Нема коментара:

Постави коментар

Популарни постови